Rimska umjetnost

 

Ova umjetnost datira od III st. prije nove ere do IV st. nove ere. Ona je mješavina grčke, egipatske, etrurske, kao i umjetnositi Bliskog istoka. Ona je na neki način i nastavak klasicizma. U III st. Rimljani su zauzeli Apeninsko poluostrvo, a glasili su kao veliki, disciplinirani i kruti osvajači. Grci su težili jednostavnosti, slobodi i ravnoteži u svim oblastima, dok su Rimljani vodili strog i zatvoren život.

O rimskoj umjetnosti se obično govori kao o umjetnosti jednog naroda, ali u tijeku proširenja teritorija pod rimskom vlašću u redove Rimskih građana primorani su i pripadnici drugih naroda. Tako su u rimskim kolonijama živjeli mnogi rimski građani koji su taj naslov stekli služeći u rimskoj vojsci. Svoj najveći sjaj, rimska umjetnost, je upravo dosegla u doba Carstva. Bila je to aristokratska i oficijelna umjetnost; luksuz za bogataše, ili oznaka rimske dominacije.

Friz s Konstantinovog slavoluka, 313.-315. g. u Rimu. Primjer kasno-antičke umjetnosti.

I u rimskoj umjetnosti postoje dvije faze:

-klasična rimska umjetnost (1. st. pr. Kr. - 2. st.)

-kasno-antička umjetnost (3. - 5. st.).

U prvoj fazi vrijede sva pravila koja su ustvrdili još Grci. U 3. st. nakon društvene i gospodarske krize Carstva uslijed preglomaznosti teško održivog Carstva i robovlasničkog sustava, Carstvo je podijeljeno na više-manje samostalne provincije, a u 4. st. su opet ujedinjene zajedničkom religijom – kršćanstvom koje je dokinulo rimski pluralizam. Možemo prepoznati previranja i utjecaje tih kriza kroz promjene u umjetničkom izrazu.

Samostalnost rimskog kiparstva i slikarstva se može dovesti u pitanje, ali rimska arhitektura je stvaralački podvig velikih razmjera koji ruši svaku sumnju u njenu bitnost.